Prije 60 godina, 8. rujna, UNESCO je proglasio Međunarodni dan pismenosti. Cilj je svake godine podsjetiti međunarodnu zajednicu na status pismenosti i obrazovanja odraslih na globalnoj razini. Ideja o obilježavanju Međunarodnog dana pismenosti pojavila se u rujnu 1965. u Teheranu, na Svjetskoj konferenciji ministara obrazovanja, o temi iskorjenjivanja nepismenosti. Na konferenciji je predstavljena inicijativa za proglašavanjem jednog dana u godini Međunarodnim danom pismenosti, kako bi se na taj dan slavilo, ali i upozoravalo na važnost pismenosti na međunarodnoj razini. UNESCO je s obilježavanjem Međunarodnog dana pismenosti počeo već sljedeće, 1966. godine.
Definicija pismenosti je mijenjana tijekom vremena tako da osim osnovnih vještina čitanja, pisanja i računanja, danas uključuje puno širi spektar vještina kao što su osposobljenost za čitanje s razumijevanjem, vještine komuniciranja, znanje stranih jezika, korištenje suvremenih informacijskih i komunikacijskih tehnologija, osposobljenost za rješavanje problema, vještine i spremnosti za timski rad, prihvaćanje drugih i drugčijih te osposobljenost za trajno učenje. Stoga, danas spoznajemo četiri temeljna shvaćanja pismenosti:
- pismenost kao autonoman set vještina,
- pismenost kao primijenjena, prakticirana i situirana,
- pismenost kao proces učenja,
- pismenost kao tekst.
Najnoviji podaci pokazuju kako je u Hrvatskoj nepismeno manje od 1% stanovništva, ukoliko u obzir uzmemo užu definiciju pismenosti. No, što se tiče informatičke pismenosti, preko 40% Hrvata je nepismeno. Uloga svake odgojno-obrazovne institucije je promicati važnost cjeloživotnog učenja i svijest o važnosti opismenjavanja.