Mali osvrt na veliko iskustvo - EKSKURZIJA 2015.

  • %AM, %#13 %#477 %2015

Iščekivanje da sat otkuca 19 : 00 nikad nije bilo jače nego 11. rujna ove godine, dan našeg otiskivanja u Europu. Ispunjeni očekivanjima, radošću, euforijom, s dozom nervoze u želucu i knedlom u grlu, krenuli smo put Italije; prvo odredište – Milano. 

Iako pomalo umorni od cjelonoćne vožnje, s ogromnim divljenjem i oduševljenjem posjetili smo prijestolnicu Vittoria Emanuela, kroz njegovu se vikendicu (čitaj: vilu veličine tri prosječne čapljinske zgrade) prošetali do veličanstvenog Duoma i šetnjom kroz široke ulice (usput probijajući se kroz jata golubova) završili obilazak grada mode. Poslijepodnevnom vožnjom kroz predivne talijanske krajolike smo istog dana stigli u srce Azurne obale, filmsku prijestolnicu Cannes. Poslije kratke večernje šetnje kanskim plažama i obilaska Filmske palače, smjestili smo se u sobe malog hotela ExelSuites. Tamo smo proveli definitivno najluksuzniju noć što se tiče ovog putovanja (ukoliko isključimo činjenicu da je dvjema djevojkama ipak "kisla gloova" zbog olujnog nevremena). Jutro u Cannesu, koji je bio okupan svježim ljetnim pljuskom, svima je ostalo u pamćenju kao najmirnije i najopuštajuće. Istog dana posjetili smo još tri odredišta uz najplavlje more na svijetu: parfumeriju Grasse, Nicu i Kneževinu Monako. Simpatična teta u parfumeriji nam je na novi luckastiji način objasnila proizvodnju parfema, kako u prošlosti, tako i danas. Oduševili smo se Nicom, njezinom modernošću, luksuzom, profesionalnošću i čistoćom svakog kutka, ali i jednim zanimljivim događajem. Naime, u samom središtu plaže dočekala nas je, ni više ni manje, himna Lijepe Naše. Izvodio ju je jedan ulični svirač, a ponukan našim oduševljenjem, ponovio ju je više puta. Ispraćeni himnom dospjeli smo u Monako. Nikad nismo mislili da ćemo cijelu državu obići pješice, ali evo, na ovom smo putovanju i to doživjeli. Palača Grimaldijevih, staza Formule 1, Hotel de Paris i Oceanografski muzej samo su neke od ljepota ove državice na rubu Francuske.

Naredna noćna vožnja dovela nas je do primarnog cilja – Španjolske, ili bolje rečeno Catalonie. Mjesto našeg "stanovanja" bio je Lloret de Mar, turistički gradić novog doba, dalo bi se reći grad noćnog života. Iz Lloreta smo dva puta išli put Barcelone, prvi put u cilju edukacije i panoramskog obilaska grada, a isti je uključio obilazak čuvene Sagrada Familie, vrhunca životnog djela i rada gospodina Gaudia, savršen sklad velikog broja umjetničkih stilova i pravaca, obilazak i Parka de Ciutadella, veličanstvene fontane s pozlaćenim kipovima, penjanje na Montevi, posebno zanimljiv stadion Nou Camp, najvišu točku Barcelone odakle smo imali savršen pogled na prelijepu Barcelonu i konačno obilazak Columbova spomenika, najpraktičnijeg orijentira u tom gradu. Drugi obilazak Barcelone bio je dva dana poslije, kada smo imali prigodu za svoju dušu prošetati La Ramblom, proći kroz fascinantnu Gotičku četvrt i provesti malo više slobodnog vremena. Između dva posjeta Barceloni, bio je dan kada smo se nakratko vratili u djetinjstvo – posjet zabavnom parku Port Aventura. Atrakcije poput slobodnog pada, Shambale, Dragon Khana, Furiousa i Tutuki Splasha nikog nisu ostavile ravnodušnim, dapače, dan u Port Aventuri trajao je kraće no što se to zamisliti može. Sva četiri dana boravka u Lloretu bila su popraćena odlaskom u disko. Naš ovogodinšnji izbor bila je diskoteka Tropics, odlično mjesto za provod s obiljem različitih tematskih večeri. 

Nakon četverodnevnog boravka u Lloretu uslijedilo je polagano vraćanje u surovu stvarnost (prijevod: put kući). Srećom nije sve završilo na Lloretu, naime u povratku smo posjetili muzej jednog i jedinog, jedinstvenog Salvadora Dalia u mjestu Figueras, a u ranim jutarnjim satima smo posjetili i grad ljubavi Veronu, a zatim i Padovu, svetište svetog Antuna. Iskrcali smo se u Lido di Jesolu, malom turističkom gradu nasuprot Veneciji gdje smo proveli posljednju zajedničku noć, prvo družeći se na pješčanoj plaži, a zatim spavajući u još jednom lijepom hotelčiću nedaleko od obale. 

Jutro nakon smo krenuli put Venecije, i onako umorni, neispavani, žedni i željni mamine kuhinje, uspjeli smo se prošetati kroz Mletačku Republiku, proći kroz Trg svetog Marka i unatoč hordama turista naći put natrag do broda. Naša posljednja stanica pred put kući bio je Trst, nekad, a i danas, poznata i utjecajna brodska luka.

Nakon Trsta i još jedne cjelonoćne vožnje kroz krajolike nikad nam ljepše i slađe Hrvatske, stigli smo u našu Čapljinu, malu, bez puno turista, s puno čistog zraka i sa, što je najvažnije, pitkom vodom. 

P.S. Željela bih istaknuti i pozdraviti jednu važnu osobu bez koje ovo putovanje ne bi bilo ni približno dobro, a to je naš vodič Boris Skočilić. Borisu u ime svih nas želim još puno turističkih pohoda i putovanja, još puno znanja (iako ne znam postoji li išta što Boris ne zna) i, naravno, jedan naš ponovni zajednički susret.

Ivana Mustapić, IV.1

 

Adresa

Srednja škola Čapljina

Ul. Ruđera Boškovića 9

88 300 Čapljina

Hercegovačko-neretvanska županija

Bosna i Hercegovina

Kontakt

Tel:  +387 36 805 - 006

Fax: +387 36 807 - 506

E-mail: sscaplj@tel.net.ba